Formula stabilnosti
Disproporcija između želja i mogućnosti ostaje akutna karakteristika života na ovim prostorima, kao i gotovo svugdje na planeti. Ali da bi se krenulo bilo gdje i da bi se započelo s bilo čim, potrebno je savladati abecedu.
Pravda za sve
Svjetska ekonomska kriza započela je još s potezom Clintonove vlade da se pripadnicima srednje klase omogući da uz pomoć izdašnih kredita postanu vlasnici nekretnina. Milioni ljudi u Americi uzimali su kredite i ostvarivali snove o vlastitom domu. Međutim, kada je postalo jasno da krediti neće biti vraćeni, te da je količina nezarađenog, fiktivnog novca enormna, počeo je sunovrat koji je uzdrmao cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Rat u Iraku i manipuliranje s cijenom nafte stavili su pečat na katastrofu kao i na ono o čemu su još prije dvadeset godina govorili svjetski ekonomski stručnjaci – da preveliko fluktuiranje naftnog tržišta može uzrokovati pad cjelokupnog svjetskog monetarnog sistema. Turbulencije u američkoj ekonomiji izazvale su financijski cunami i lančanu reakciju u čitavom svijetu, što dovoljno govori o njenim proporcijama i važnosti. Ono u čemu se slažu brojni analitičari jeste to da se nakon krize iz 2009-e nikako neće moći razmišljati na isti način, te da će mnoge, do jučer nezamislive promjene biti neminovne. Svijet će se morati ponovo učiti skromnosti. Kao i osnovnim principima o jednakosti među ljudima koje je tako brutalno urušio tržišni fundamentalizam. Na iznenađenje mnogih, pitanja socijalne pravednosti i poštenije raspodjele dobara ukazala su se pri vrhu teških prioriteta. Reetabliranje napora na putu prema socijalno pravednijem ambijentu morat će se izvesti usprkos ili neovisno od bilo kakve političko-ideološke matrice. Uskraćivanje pravâ i reduciranje pomoći socijalno najugroženijim kategorijama stanovništva zasigurno nije nikakvo rješenje. Ogromne društvene i statusne nejadnakosti ključ su koji otvara vrata propasti.
Uzmajući ovdje u koorelaciju odnos između pitanja socijalne pravednosti i društvene stabilnosti, dovoljno je baciti pogled na statističke podatke koji kažu da su skandinavske zemlje i Japan na vrhu ljestvice kada se radi o niskom stupnju kriminala, zloupotrebe droga, broju ljudi u zatvorima, dužini života, zdravstvenom stanju... U ovim zemljama izgubiti posao ili naći se zatečen pred nesavladivim problemom, ne znači i biti izopćen od mogućnosti i nade. Država je tu da pruži ruku, što je, na kraju krajeva, i njen posao. Jaka i senzibilna socijalna politika je formula za stabilnost.
Diverzitet
Ako bacimo pogled na drugu stranu ljestvice, na negativnoj strani vidjet ćemo zemlje poput Sjedinjenih Država, Portugala, Grčke – u kojima su društvene nejednakosti strašne i u kojima socijalno-ekonomski programi pomoći i stimulacije za najugroženije i manje sretne pripadnike populacije jesu slabi ili gotovo nikakvi. Naravno da se kroz nepružanje pomoći onima među nama koji nisu imali dovoljno sposobnosti, sreće ili prilika, iskazuje očita diskriminacija koja je u potpunom neskladu s prirodom čovjeka koja u svojoj emanaciji sadržava diverzitet. Znanstvenici dr. Kate Pickett i Richard Wilkinson posvetili su dvadeset i pet godina rada istraživanju koje se bavi prirodom ovih problema. Gledano kroz psihološku prizmu, jedna od najakutnijih potreba ljudskih bića jeste težnja za postizanjem i održanjem statusa – svijest o tome da smo uvaženi i korisni članovi društva je zacjeljujuća. Međutim, ukoliko postoji isuviše velik broj onih kojima je uskraćena šansa za vlastitu realizaciju i samopotvrđivanje, onda se vlastito mjesto pod suncem počinje tražiti s druge strane zakona ili kroz razne druge negativne manifestacije. Dr. Kate Pickett i Richard Wilkinson u njihovom djelu: The Spirit Level: Why More Equal Societies Almost Always Do Better - nude i usporedbu na povijesnoj razini: kroz povijest, države i zajednice koje su opstajale bile su one u kojima su postojali jaki osjećaji za jednakost i solidarnost te svijest o problemima najugroženijih. Najbolniji pad doživljavala su društva u kojima se vladajuća elita pokušavala održati veoma visoko iznad građana, što im je ponekad i uspijevalo, ali za veoma kratko vrijeme.
(članak je prvobitno objavljen za bihaćke novine 037 Plus.)
